Ozeha

Počivajući na tradiciji oglašavanja s početka 20 stoljeća, Ozeha započinje s radom 1945. kao politički “agitprop”, a preuzimanjem zaposlenika agencije Interreklam – za plakatiranje postaje Oglasni zavod Hrvatske. Radi potrebe za dizajnerima i likovnim opremanjem proizvoda za izvoz, 1947. dolazi do fuzije s Olikpropom. Tijekom 50-ih i 60-ih, pod vodstvom Dušana Mrvošai direktora Veljka Klašterke, razvila se u agenciju za ekonomsku propagandu i marketing s više od 120 zaposlenika u filijalama u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Beogradu, Sarajevu i Skopju.

ULUPUH

ULUPUH svoje porijeklo vuče od Društva umjetnosti, osnovanog u Zagrebu 1868. godine, te Društva hrvatskih umjetnika, osnovanog 1897. Udruga je osnovana 1950. godine odvajanjem od tadašnjeg Udruženja likovnih umjetnika Hrvatske (ULUH), te je u početku nosila naziv Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti “Andrija Buvina”. Godine 1953. ime Andrije Buvine je povučeno iz naziva, koji od tada jednostavno glasi Udruženje likovnih umjetnika primijenjene umjetnosti (ULUPUH). Od 1998. godine udruga je registrirana kao Hrvatska udruga likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti, ali je u nazivu zadržana prijašnja kratica ULUPUH

Exat 51

EXAT 51 (Eksperimentalni atelijer), umjetnička grupa koja je djelovala u Zagrebu 1950–56; članovi su bili: arhitekti B. Bernardi, Z. Bregovac, Z. Radić, B. Rašica, Vladimir Zarahović i slikari V. Kristl, I. Picelj i A. Srnec. Grupa se zalagala za apstraktnu umjetnost, suvremene komunikacije i sintezu svih disciplina likovnoga stvaralaštva, a njezina pojava obilježila je prekid s praksom socijalističkoga realizma i tradicionalnih shvaćanja likovne umjetnosti. Nakon 1953. slikari grupe više su radili u okviru vlastitih estetskih koncepcija, arhitekti su se posvetili individualnim projektima i industrijskom oblikovanju. Grupa EXAT 51 imala je početkom 1950-ih važnu ulogu u hrvatskoj umjetnosti, posebno u proširenju prostora umjetničke slobode. Svojim idejama utjecala je na mlađe naraštaje, u prvome redu unutar neokonstruktivizma, minimalizma i konceptualnih istraživanja.

Časopis Mozaik

U Beogradu je od 1953. do 1961. izlazio ilustrirani časopis Mozaik. Danas gotovo zaboravljen,pojavljuje se kao referenca u povijesti našega dizajna samo kroz nekoliko Piceljevih naslovnica.

Vizualni identitet Kokte

Nasuprot primijenjenoj umjetnosti i ilustrativnom pristupu starih majstora (Bis, Maurović, Gavranić, Faist) sredinom ‘50-ih godina dizajn u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji uspostavlja kao samostalna disciplina, u suvremenom značenju toga pojma i promovira kao važan segment moderne kulture. Integraciju dizajna u svakodnevni život potvrđuje i pojava novog domaćeg bezalkoholnog pića Cockte. Ne samo da je nastanak pića rezultat“dizajnerske narudžbe” direktora poduzeća Slovenija vino prehrambenom tehnologu EmerikuZelinki, nego je na natjecanju u skijaškim skokovima na Planici 1953. Organizirana i prva velika promotivna kampanja kojom je napitak predstavljen javnosti.

Prvi Zagrebački triennale

Simbolički važan, prijelomni trenutak toga razdoblja jest 1955. godina. U Umjetničkom paviljonu održan je prvi Zagrebački triennale. Richterov postav, na kojem su radovi iz područja slikarstva i grafike, arhitekture, scenografije, fotografije, industrijskog oblikovanja i grafičkog dizajna, predstavljeni bez podjele među pojedinim plastičkim disciplinama,predstavljao je doslovnu realizaciju exatovske ideje organske povezanosti različitih vidova likovnosti koji tvore totalno oblikovan životni prostor.

Stan za naše prilike

Izložba i savjetovanje Stan za naše prilike,63 uz niz stručnih organizacija, uključuje i Savez ženskih društava FNRJ-a. Kultura stanovanja u tom je kontekstu problematizirana kao jedan od zajedničkih ciljeva društva u cjelini, a suvremeno opremljen stan, koji odgovara uvjetima, mogućnostima i sposobnostima jugoslavenskoga društva, trebao je biti rezultat uvođenja modernih industrijskih metoda proizvodnje.

SIO

Iste godine kada je u Beogradu održana izložba “Umetnost i industrija”, u Zagrebu je oformljena grupa SIO – Studio za industrijsko oblikovanje, u sklopu republičkog Udruženja umjetnika primijenjenih umjetnosti. Grupa je brojila 28 članova, koji su je oformili od dvije komponen­ te: prvu čine neki od članova grupe ЕХАТ 51 (Bernardi, Richter, Picelj, Bregovac, Radić, Srnec, Rašica).

Porodica i domaćinstvo

Izložba Porodica i domaćinstvo namijenjena ponajprije ženama, imala je odgojnu i didaktičku ulogu, potpomognutu scenografskim prikazima suvremenoga stanovanja i načina korištenja kućanskih aparata.

Drugi Zagrebački Triennale

Drugi Zagrebački Triennale održan je 1959. godine, a od konca 50-ih, dodjeljuje se i Nagradagrada Zagreba za industrijski dizajn. U tom trenutku nastaju i sistemi za prefabriciranu gradnju stambenih objekata JU61 i JU62 koje 1960-61. kreiraju Bogdan Budimirov, Željko Solar i Dragutin Stilinović. Te tzv. limenke, karakteristične za nova stambena naselja Borongaji Zapruđe, najbliže su što će naša arhitektura doći industrijskom dizajnu.

Izložba Novih tendencija

Prva izložba Novih tendencija, održana u kolovozu 1961. godine na inicijativu umjetnika Almira Mavigniera, bila je svojevrsni pregled likovnih fenomena s ruba europskog enformelističkog mainstrema, koji su – zalažući se za novi eksperimentalni pristup umjetnosti i drugačiju, društveno angažiranu poziciju umjetnika u suvremenom društvu – predstavljali svojevrsni odgovor na socijalno indiferentnu likovnu produkciju “apsolutnog slikarstva”.

Bernardo Bernardi

Bernardo Bernardi tražio je sintetičku formulu odnosa čovjeka i prostora, formulu koja bi u sebi sadržavala sva mjerila, od totala do detalja, od filozofskog i idejnog opredjeljenja, preko organizacije i oblikovanja prostora, do mobilijara koji će ga zajedno s čovjekom nastaniti i predmeta koji će ga popuniti.

Niko Kralj

Niko Kralj definitivno je najpoznatiji po kultnim stolicama REX, nastalima u razdoblju od 1952.-1956. čija su formalna izvrsnost i funkcionalnost ostale neprikosnovene. Stolice «Rex» do danas su proizvedene u više od dva milijuna primjeraka, a sami objekt postao je dio zbirki MoMA-e te bečkog i kopenhagenskog muzeja dizajna. Stolice «Rex» proizvode se, prodaju i bivaju obožavane još i danas.

 

Milan Vulpe

Uz Ivana Picelja i uvođenje tehnike sitotiska, dizajnersku scenu sredine ‘50-ih godina obilježit će snažna pojava Milana Vulpea (1918.-1990.). Vulpe je nesumnjivi pionir modernog reklamnog grafičkog dizajna u nas, uautor koji je ‘50-ih godina bio gotovo usamljena figura na polju “korporativnih” vizualnih komunikacija. Njegov je rad danas zapostavljen i gotovo zaboravljen. Vulpe razvija svoj opus u tržišnim uvjetima koji su vezani uz tada visokotehnološku industriju u Hrvatskoj – kemijsku tvrtku Chromos (od 1953. do 1959.) i farmaceutsku industriju Pliva (od 1956. do 1977).

CIO

Od svog osnutka, početkom 1964. go­dine, Centar (CIO) je organizirao dvije velike izložbe dizaj­ na (iz SR Njemačke i Velike Britanije), pa je tako odgovorio na jednu od svojih najvažnijih zadataka: da zorno informira ovu sredinu o dostignućima službi dizajna u industrijski naprednim zemljama; CIO je najprije izdavao Bilten, a za­ tim i jedini stručni časopis, u kojemu nije samo objavio niz vrlo aktualnih tekstova iz pera svojih unutarnjih surad­nika, nego i vanjskih suradnika, kao i prijevode značajnih tekstova koji su objavljeni u stranim publikacijama; u toku nekoliko godina svoga opstanka taje institucija razvila obil­nu djelatnost organizirajući simpozije i predavanja s temama iz oblasti dizajnu.

Časopis Sinteza

Ljubljani su 1964. pokrenuti časopis Sinteza (koji je najvećimdijelom njegovog postojanja uređivao Stane Bernik) i Bijenale industrijskog oblikovanja (BIO),dok u Zagrebu počinje s radom godinu dana ranije osnovan Centar za industrijsko oblikovanje– CIO. Ti događaji označavaju i vrhunac organiziranih napora (prvenstveno kroz Privredne komore) na promociji i uvođenju dizajna u privredu.

Zagrebački Salon

Zagrebački triennale transformira u Zagrebački salon. Ta promjena nije tek nevažna, kozmetička intervencija u naziv jedne manifestacije,nego označava i bitne koncepcijske promjene, premiještanje težišta, i promjenu ideologijes kojom, i u ime koje, dizajneri nastupaju, te predstavlja jedan od simboličkih početnih trenutaka druge faze tog razdoblja, koja traje od 1965. do 1975, godine.

Novine Galerije SC

Novine Galerije SC koje počinju izlaziti 1968. u nakladi od 500 do 600 primjeraka. Zamišljene kako bi nadomjestile klasični katalog izložbe komplementarno popraćene – uglavnom Bućanovim – plakatima ponudile su platformu za kontekstualizaciju, kritička propitiva nj a i afirmaciju novih umjetničkih praksi.

RTZ Vizualni Identitet

U Zagrebu CIO od 1969. do 1972. razvija projekt vizualnog identiteta RTZ (logo Jože Brumen, aplikacija dizajna B. Ljubičić, suradnik F. Kritovac; dok je u provedbunadgledao Matko Meštrović koji postaje savjetnik u generalnoj direkciji RTZ).

MSSV

U Ljubljani se 1969. nekoliko već aktivnih i u inozemstvuškolovanih dizajnera udružuje u Studio MSSV (Mächtig, Skalar, Suhadolc, Vipotnik) i odpobjede na natječaju za Ljubljansku banku 1970. godine temeljito razvijaju prvi kompleksanprojekt vizualnog identiteta u visokomodernističkom ključu, za koji je 1972. objavljen i prvidomaći priručnik vizualnog identiteta

Galerija SC

Kasnih 60-ih i u prvoj polovini 70-ih godina Galerija SC, pod kustoskim vodstvom Želimira Koščevića, postat će središtem dinamične umjetničke scene na kojoj će se profilirati nova generacija umjetnika i uz koju će se vezati veliki broj nositelja grafičkog dizajna u Hrvatskoj 70-ih i 80-ih godina. Aktivnosti SC-a, prvenstveno 70-ih godina, omogućile su da se u brzom nizu izmjenjuju radovi i dodiruju iskustva više generacija – od Picelja, “kućnih autora” Arsovskog i Bućana, do nove generacije profesionalnih dizajnera kao što su Pavlović, Tomičić, Ljubičić, Borčić i dr.

Aleksandar Srnec

Aleksandar Srnec rođen je 30. srpnja 1924. godine u Zagrebu gdje pohađa i gimnaziju na kojoj mu je predavao Antun Motika. Godine 1943. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu. Na prvoj godini studija, s kolegama Ivom Kalinom i Ivanom Piceljem, osniva umjetničku grupu Ipikas, nazvanu prema inicijalima članova grupe. Nakon Drugoga svjetskog rata provodi godinu dana na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, a 1947. godine nastavlja studij na Akademiji, koji zauvijek napušta 1949.

Boris Ljubičić

Jedan je od najznačajnijih hrvatskih grafičkih dizajnera, čiji radovi već četrdeset godina definiraju domaći vizualni prostor. Izuzetno aktivan autor, Ljubičić je višestruko nagrađivan u gotovo svim područjima dizajna vizualnih komunikacija – od vizualnih identiteta, plakata, knjiga, dizajna za elektronske medije do dizajna ambalaže.

Gorki Žuvela

Gorki Žuvela pripada generaciji umjetnika okupljenih oko zagrebačke Galerije Studentskog centra (Martinis, Iveković, Trbuljak, Bućan, Arsovski…) koja je afirmirala konceptualni pristup umjetnosti i bila nositelj radikalnih inovativnih umjetničkih postupaka i praksi tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća. Mnogi će se od njih, propitujući prirodu i smisao umjetnosti, odnosno šireći njeno polje djelovanja i uključujući nove medije u umjetničku praksu, iznimno uspješno okušati i u grafičkom dizajnu.

Mihajlo Arsovski

Mihajlo Arsovski javlja se na profesionalnoj sceni grafičkoga dizajna u prvoj polovini 60-ih godina. Piceljevski geometrijski pristup nadograđuje senzibilitetom i utjecajima popularne kulture, pop arta, rocka, undergrounda i psihodelije, i tako u svega par godina, od 1964. do 1966., postaje dominantna kreativna osobnost na domaćoj grafičko-dizajnerskoj sceni kojom će suvereno vladati sljedećih petnaestak godina.

Boris Bućan

Boris Bućan predstavlja samosvojan i osebujan glas u generaciji umjetnika koja se krajem šezdesetih godina javlja na domaćoj umjetničkoj sceni. Okupljeni oko Galerije SC, svojim će svojim udaljavanjem od tradicionalnog shvaćanja likovne umjetnosti — prema ambijentalnoj, konceptualnoj umjetnosti, performansu ili novim medijima — obilježiti domaću umjetničku scenu kraja dvadesetog stoljeća. Rođen 1947. godine u Zagrebu, gdje je 1967. završio Školu primjenjene umjetnosti i 1972. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti. Još za vrijeme studija počinje se intenzivno baviti grafičkim oblikovanjem i privlači pažnju plakatima za Galeriju Studentskog centra i Dramsko kazalište Gavella. Svojim osebujnim pristupom, koji je uvijek bio utemeljen na snažnoj ideji ali nikad nije zapostavljao važnost formalnih i zanatskih elemenata oblikovanja, snažno je utjecao i na formiranje čitave generacije dizajnera i širenje određenog shvaćanja što dizajn jeste i tako u bitnome postavio parametre unutar kojih će grafički dizajn u Zagrebu zadnjih desetljeća 20. stoljeća djelovati i ostvariti svoje najviše domete.

Željko Borčić

Iako je Borčić kao autor ostavio snažan biljeg na sceni i u drugim područjima, posebno dizajna ambalaže, vizualnih identiteta i tržišnog oglašavanja, z kao što su Teatar &TD, Galerija Studentskog centra, Studentski list te niz drugih institucija za koje je realizirao čitav niz za njegov opus u cjelini amblematskih radova. Ne manje važan razlog je i činjenica da je Borčić upravo sedamdesetih godina simultano djelovao „na obje strane“ – i kao grafički dizajner i kao likovni umjetnik.

Alfred Pal

Angažiranost, osobna hrabrost, humanost te odbojnost prema bilo kakvu ukalupljivanju, karakteristike su koje najbolje opisuju Palov opus. Pal je, i sam većinu života „nepodoban“, rado prihvaćao narudžbe nepodobnih klijenata. Pa ako je u vrijeme komunizma dizajnirao niz knjiga za Kršćansku sadašnjost, u ovo vrijeme izraženog nacionalizma objeručke je prihvatio poziv da oblikuje naslovnicu knjige Hrvatska u logorima 1941.-1945.

Ivan Picelj

Polazeći od uvjerenja da dizajn dobiva smisao jedino ako na svoju sredinu djeluje pozitivno, čitavo Piceljevo pedesetogodišnje djelovanje očituje manifestnu dosljednost ideji “plastičke sinteze”. Prijašnju dvojnost čiste i primijenjene umjetnosti definitivno je zamijenila težnja totalnom umjetničkom djelu, čiji je cilj konkretna utopija u kojoj neostvareni projekt avangarde konačno postaje stvarnim.

Goran Trbuljak

Gotovo manifestni primjer odnosa nove umjetničke prakse i medija oglašavanja predstavlja serija radova Gorana Trbuljaka započeta izložbom Ne želim pokazati ništa novo i originalno koja je održana u Galeriji SC 1971., gdje je jedini prikazani artefakt bio plakat sa velikom fotografijom autorova lica, naslovom izložbe i podacima o njezinom trajanju i mjestu održavanja.

Dalibor Martinis

Dalibor Martinis rođen je 1947. u Zagrebu. Diplomirao na ALU 1971. Na domaćoj i međunarodnoj sceni trajno je prisutan od početka sedamdesetih godina kao autor prostornih instalacija, plakata, performansa, videoradova i videoinstalacija. Od 1978. do 1981. sa Sanjom Iveković inicira osnivanje izložbenog prostora Podroom čiji su program stvarali isključivo umjetnici.

OZEHIN Kreativni odjel

Godine 1970. oformljen je Kreativni odjel, a 1971. Odjel za istraživanje tržišta. Osim toga radili su se i drugi projekti za klijente poput odnosa s javnošću (PR), unapređenja prodajnog mjesta (merchandising) i niz drugih poslova koji danas nose zvučne strane termine.

Studio Delo

Na jugoslovenskoj razini, od kad je 1973. osnovan Delo – studio za marketing in propagandopod vodstvom Jure Apiha uspostavlja visoki modernizam internacionalnog stila kao neupitanoblikovni standard dok stare propagandne agencije poput Ozehe i s njom povezani autoripomalo nestaju sa scene

Knjiga Design/Dizajn Goroslava Kellera

Design/Dizajn GoroslavaKellera,Temeljit, opsežan, iako u tom trenutku već pomalo konceptualno zastarjeli pregled shvaćanja uloge i funkcije industrijskog dizajna. Trenutak, u kojem objavljuje svoju knjigu, Keller shvaća kao završetak “prve animatorske faze razvoja dizajna” u Jugoslaviji, a kao cilj one naredne vidi koordiniranje snaga u uvjetima u kojima se javljaju “mnogi paralelizmi, pa čak i antagonizmi i suprotne tendencije. Zajednička borba protiv ignoriranja i nepoznavanja discipline zamijenjena je međusobnom konkurentskom borbom”.

ZGRAF

Simbolički trenutak drugoga velikog loma sredinom 70-ih godina predstavlja uspostavljanje Međunarodne izložbe grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 1975. godine. Iako su stariji autori, poput Alfreda Pala, Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog inicijatori i nositelji organizacije Zgrafa, on služi kao poligon afirmacije nove generacije autora, dizajnera kao art directora (poput Borisa Ljubičića, Stipe Brčića, Željka Borčića, Davora Tomičića, Mirka Ilića), koji pokušavaju izaći iz sfere rada, isključivo za naručitelje iz sfere visoke kulture (izložbe, muzeji i galerije, kazalište, izdavaštvo), okrećući se i drugim područjima, kao što su sport (MIS, Univerzijada), popularna kultura