Bernardo Bernardi

Čovjek širokog interesa, arhitekt po obrazovanju, interijerist i dizajner po vokaciji, kulturni poslanik po duhu, hrvao se gotovo četiri decenije s arhitektonskim, interijerskim, dizajnerskim i kulturnim aspektima jedinstvenog problema prostora i oblika. Korčulanin, rođen 1921., dubrovački gimnazijalac, “klasičar”, maturirao 1940., zagrebački student arhitekture, diplomirao 1948., Strižićev asistent na katedri projektiranja do 1951., a od tada do kraja života djeluje izvan ustaljenih normi arhitektonske struke i karijere.

Bernardo Bernardi tražio je sintetičku formulu odnosa čovjeka i prostora, formulu koja bi u sebi sadržavala sva mjerila, od totala do detalja, od filozofskog i idejnog opredjeljenja, preko organizacije i oblikovanja prostora, do mobilijara koji će ga zajedno s čovjekom nastaniti i predmeta koji će ga popuniti. Nakon završnog studija sudjeluje (sam i u suradnji) na nizu javnih arhitektonskih natječaja: na Plitvicama (suradnja s prof. Strižićem), Opera u Beogradu (suradnja s prof. Strižićem), škola u  Podsusedu (s Dašom Crnković)… Od Bernardijevih natječajnih projekata izvedeno nije ništa. Godine 1953. gradi obiteljske kuće za učitelje u Kumrovcu.

Jednostavnim sredstvima, primjereno zadatku i okolnostima, gestom iskonskog graditelja, oblikuje nepretencioznu ali sjajnu arhitekturu, primjere koji pokazuju kako se Bernardijevo pretežno bavljenje dizajnom i interijerom — koliko god predstavljalo dobitak za kulturu industrijskog i zanatskog oblikovanja — za arhitekturu iskazuje kao trajan gubitak. Niz projekata obiteljskih kuća doživio je sudbinu većine Bernardijevih arhitektonskih nacrta — ostao je na papiru. Godine 1960. na natječaju za “Stan bliske budućnosti” Bernardi predlaže tlocrt koji će u idućih 25 godina biti afirmiran kao tip stambene jedinice u kolektivnoj stambenoj izgradnji koji se “pod potpisima raznih autora” realizirao u tisućama primjeraka.

Niti jednog pod potpisom Bernardija! “Doma” program modularnog namještaja (1977.- 1979.) Realizacija hotela “Marko Polo(1967) i “Liburnia(1985) rezultat su Bernardijevog nastojanja da na rodnoj Korčuli oblikuje i mjerilom prilagodi velike turističke sadržaje i da svojim izuzetnim iskustvom savlada volumene koji su svojom dimenzijom kušnja za arhitekta, ali i opasnost za prostor u kome se ostvaruje. bernardo bernardi