Ozeha

Počivajući na tradiciji oglašavanja s početka 20 stoljeća, Ozeha započinje s radom 1945. kao politički “agitprop”, a preuzimanjem zaposlenika agencije Interreklam – za plakatiranje postaje Oglasni zavod Hrvatske. Radi potrebe za dizajnerima i likovnim opremanjem proizvoda za izvoz, 1947. dolazi do fuzije s Olikpropom. Tijekom 50-ih i 60-ih, pod vodstvom Dušana Mrvoša i direktora Veljka Klašterke, razvila se u agenciju za ekonomsku propagandu i marketing s više od 120 zaposlenika u filijalama u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Beogradu, Sarajevu i Skopju.

U tom je razdoblju osnovala većinu specijaliziranih odjela koji su se, s obzirom na razvoj i potrebe tržišta, tijekom godina širili i mijenjali: Odjel marketinga i Propagandni centarInozemni odjel (za suradnju na međunarodnom planu), Odjel za analizu tržišta,Odjel medija (za planiranje i realizaciju kampanji – TV, radio i tisak), Odjel štampe (za nadzor nad kvalitetom i produkcijom tiskanih materijala), Atelier (odjel za projektiranje i unutarnje uređenje) s Odjelom za neon (kasnije Odjel vanjskog oglašavanja), Odjel za sitotisak, Foto-odjel, Tonski i video studi te Ekonomsko-financijski sektori Odjel za koordinaciju s filijalama.

Godine 1970. oformljen je Kreativni odjel, a 1971Odjel za istraživanje tržišta. Osim toga radili su se i drugi projekti za klijente poput odnosa s javnošću (PR), unapređenja prodajnog mjesta (merchandising) i niz drugih poslova koji danas nose zvučne strane termine. Time je u praksi Ozeha sebe identificirala kao potpuno suvremenu marketinšku agencij u tzv. full service agenciju (danas bi se to zvalo “integrirani marketinški koncept“), izraslu na čvrstim temeljima Mrvoševe agencije iz 50-ih te je kao takva djelovala do 1995.

Usporedimo li to s današnjim vremenom postoje terminološke razlike – stručne, trendovske, društvenopolitičke ili one osmišljene kao odraz individualnosti ili posebnosti korporacija. Kompjuterska tehnologija je toliko promijenila stvari da je danas teško zamisliti radost dizajnera s prvim letraset slovima, flomasterom ili kopirkom, ne spominjući neke već zaboravljene tehnike u realizaciji kreativnih ideja. Isto tako, trend specijalizacije ili subspecijalizacije po segmentima marketinških djelatnosti danas jedva da ostavljaju prostor za full service uslugu kao tada. No, usprkos svim tim terminološkim, tehnološkim, specijalističkim razlikama i finesama ostaje činjenica da kad uđemo u samu srž, a to je efikasna, funkcionalna komunikacija s tržištem i prijenos informacije na vizualno atraktivan i informativno stimulativan način, stvari se nisu tako bitno promijenile osim što smo svi zajedno kao struka prilično odrasli.

Kreativni odjel: radno mjesto dizajner

Često naglašavamo da je oblikovanje (dizajn) oglasne poruke “šlag na torti komunikacijske strategije”. Upravo je vizualni kontakt jedan od ključnih trenutaka prepoznavanja poruke i njenog svjesnog ili podsvjesnog prihvaćanja (istovremeno i djelovanja). Funkcionalnost te vizualne poruke prepoznaje se u identificiranju i emotivnom kontaktu koji se ostvaruje zajedno s poticajem na kupnju. To je mješavina kulturnih vrijednosti, kreativne estetike i neophodne svrhovitosti dizajna.

To je ono što se stalno naglašavalo, učilo, realiziralo kroz timski rad u okviru kreativnog odjela Ozeha ili u suradnji s dizajnerima suradnicima na projektima. Smatralo se da dobar dizajner mora provesti bar neko vrijeme u jednoj takvoj agenciji da bi dobio uvid u timski rad, sudjelujući u realizaciji raznovrsnih komunikacijskih koncepata i strategija. Tom prilikom dizajner unosi svoje individualne estetske i idejne vrijednosti ugrađujući ih u jedan određeni smjer da bi se postigli rezultati koje traži kampanja, odnosno klijent. Pored suradnika “iz kuće”, naročito po pitanju kreativnih poslova, Ozeha je uobičajeno surađivala i sa širim krugom vanjskih suradnika, kreativaca, dizajnera, redatelja i drugih. Isto tako je obično nastavljala suradnju s dizajnerima koji su se osamostalili i izašli iz odjela agencije. Na taj način dobivala se najbolja moguća kvaliteta konačnog proizvoda, a s druge strane podržavala i unapređivala struka.

Ozeha je tako bila rasadnik dizajnera, i mjesto gdje se mogla pokazati osobnost pristupa uvažavajući naravno i konačni meritum samog klijenta koji je snosio troškove. Mnogi su dizajneri surađivali s Ozehom radeći na nizu projekata za klijente širom tadašnje države (Saponia, Frank, Borovo,Vutex, Vupik, Varteks, Badel, Dona, IMV, Adria, Radenska, Elan, Tang Turistički savez, Zagrebačka banka…) i izvan nje (Pepsi, Pan Am, General Foods, sajmovi Munchenu i Lepzigu, Black&Decker…) na raznovrsnim zadacima od proizvoda široke potrošnje do specijaliziranih proizvoda i usluga. Pritom su u tom razdoblju, tom okruženju i na tom razvojnom stupnju struke, kojeg smo dijelili sa svijetom, uspjeli napravili lijepe i funkcionalne komunikacijske kampanje i materijale.

Ozeha je bila košnica svih tada prisutnih marketinških aktivnosti, najnovijih ideja i informacija, bila je inkubator za one koji su stjecali iskustva, bila je i škola i poligon za one koji su u njoj radili jer su u praksi timskog rada dolazili do kvalitetnijih rezultata. Bila je učilište za klijente koji su s njom surađivali jer su usvajali nove trendove marketinga u praksi i bili kvalitetno predstavljeni. Bila je mjesto gdje je bilo dovoljno prostora i za vanjske suradnike da zajednički dijele i grade te vrijednosti. Efekti su bili vidljivi u medijima, javnosti, društvu i u gospodarstvu.