SIO

Iz teksta Radoslava Putara /Dizajn proizvoda u jugoslavenskoj industriji 

Kao dio Sekcije za industrijsko oblikovanje ULUPUH-a u Zagrebu 1956. započinje s radom Studio za industrijsko oblikovanje (SIO) koji će 1957. na XI Milanskom triennalu u ozbiljnoj međunarodnoj konkurenciji dobiti srebrnu medalju za cjelokupni nastup.

Kad je početkom pedesetih godina u krugu Studija za in­dustrijsko oblikovanje (SIO), unutar Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti u Zagrebu, niknula jedna od najranijih inicijativa u smislu uvođenja i unapre­ đivanja dizajna u našoj sredini, nije još bilo gotovo nikakve predodžbe pa ni slutnje o težini i zamršenosti problematike koja je tom inicijativom načeta. Opće koncepcije dizajna kretale su se tada na razini plodonosnoga povezivanja umjet­ nosti i industrije i od te se veze očekivalo sve.

U većini ide­ja o dizajnu dominirala su plastička pitanja te kompleksne discipline, a prve su informacije o značaju službe dizajna obuhvaćale uglavnom dvosmjerne linearne relacije između konstruktorskih i oblikovnih komponenti pripreme pro­ dukcije. Odmah je uočena urgentna potreba visokoškolske institucije koja bi na temelju specifičnoga obrazovnoga i odgojnoga programa stvarala nužno potrebne kadrove di- zajnera-specijalista. Nije bilo teško konstatirati nekoliko osnovnih nedostataka i praznina koji su u samoj industriji predstavljali izvore teškoća i otpora. Začetnici su ideje o dizajnu jednu od najkritičnijih točaka situacije realno sa­ gledali u strukturi i razini prometanja industrijski proizve­ denim dobrima, tj. u trgovini, napose u maloprodajnoj trgovačkoj mreži koja je tek izašla iz faze poslijeratnog ra- cioniranog snabdijevanja.

Uskoro, nakon prvih vijesti o razvoju dizajna u industrijski razvijenim zemljama, uočena je i potreba osnivanja institucije koja bi bila stalni izvor inicijativa u smislu uvođenja suvremeno koncipiranog di­zajna. U primarnoj predodžbi o toj instituciji koncentrirale su se gotovo sve aktivnosti koje je trebalo uvesti da bi se ostvarila neka vrsta garancije za ispravni start i usmjerenje dizajna u zemlji. Ipak, moralo je proći deset i više godina do dana kad su otvorena vrata Centra za industrijsko obli­kovanje u Zagrebu, a toga istoga dana započela je i burna i dramatična povijest te institucije, koja u strukturi industrij­ skoga rasta zemlje još nije dobila ono mjesto koje bi joj trebalo dati od samoga početka njezina djelovanja. U među­ vremenu, od ranih pedesetih godina do sredine sedmoga desedjeća, industrija je u zemlji prošla kroz nekoliko sudbo­ nosnih faza i prešla je razvoj od situacije u kojoj je svaka proizvedena količina bila pozitivni rezultat – do danas kad su u punom jeku napori da se nacionalna industrijska pro­ dukcija uklopi u sisteme kontinentalnih pa i globalnih raz­ mjera.