Dejan Kršić

Na dizajnerskoj i novinarskoj sceni 80-ih javlja se i Dejan Kršić, jedinstveni protagonist kulturne scene kao angažirani intelektualac sa širokim rasponom kreativnog interesa. Željko Serdarević o Kršiću piše: ‘Profe- sionalnu poziciju u kojoj su isprepletene vještine dizajnera, publicista, urednika i prevoditelja Dejan Kršić uspostavlja ranih 1980-ih godina, kada kao dvadesetogodišnjak objavljuje nekoliko brojeva lista Nova Evropa. Povezujući elemente grafičkog jezika fanzina, umjetničkog proglasa i političke propagande, Kršić stvara svojevrsno glasilo zeitgei- sta, formulirajući tako program u čijem je središtu ideja umjetnika kao proletera. Razdoblje njegovog početnog proboja i formiranja intelektu- alno-estetskog svjetonazora bilo je vrijeme zanosa avangardnim pokre- tima ranoga dvadesetog stoljeća, čije je nasljeđe u obliku citata ugrađi- vano u suvremenu kulturu. Po uzoru na ‘posljednju avangardu stoljeća’ otjelovljenu u kolektivu Neue Slowenische Kunst, slične umjetničke ćelije formiraju se i u Zagrebu, a prva među takvim skupinama je nep, koja uz Kršića uključuje video-redateljicu Gordanu Brzović i fotografa Janija Štravsa.’19 Uz grafički i kritički rad za časopis Quorum i magazin Start u drugoj polovici 1980-ih Dejan Kršić dizajnira ovitke za kultne albume Rijeka-Pariz-Texas (1987.) i Let 3: Two Dogs Fuckin’ (1989.) u izdanju nezavisnog izdavača Helidona / škuc-a iz Ljubljane. Oba ovitka koriste fakturu fotokopije, a sadržajno je naročito zanimljiv ovitak za Let 3 na kojem se u maniri Warhola (i Brace Dimitrijevića) pojavljuje fotografija prijatelja grupe i od nepoznatog lika stvara medijski iskon- struirana ‘zvijezda’. Dejan Kršić je član “iz drugog plana” kustoskog kolektiva WHW i dizja-nira Novine Galerije Nova (koje u ideji zamjene kataloga izložbe slijede koncepciju Novine Galerije SC ) i sve projekte kojegtaj internacionalno uspješni kustoski kolektiv potpisuje.

Kršić svoj rukopis razvija kombinirajući reference na estetiku pop-glazbe, npr. rad Emila Schulta za vizualni identitet njemačke grupe Kraftwerk iliradove Petera Saveillea. Također, Kršićrado koristi vizualni jezik i kompozicijeizvedene iz ruskog konstruktivizma, pri čemu ne skriva svoje tragove i nastoji naći poveznice između sadržaja i grafčkih rješenja pa tako primjerice objašnjava radza izložbe Kollektive Kreativität u Ka-sselu: “Grafčko rješenje crpi iz nekolikoizvora: Isotype Otta Neuratha i Gerda Arntza, konstruktivizam El Lisickog provučen kroz prizmu omotnice Die Mensch Machine albuma Kra-twerka… Irwin… Ma-ljevič”. Novine GalerijeNova i druge materijaleza WHW Kršić pak di-zajnira svaki put na novo pri čemu koristi materijal kojim se aktualno bavi od reference na bilježnice Mangelosa do referiranja na rješenja dijakritičkih znakova koje preuzima od Mihajla Arsovskog.