Zagrebački Salon


Iz teksta Dejana Kršića/Grafički dizajn i vizualne komunikacije, 1950. – 1975.

Zagrebački triennale transformira u Zagrebački salon. Ta promjena nije tek nevažna, kozmetička intervencija u naziv jedne manifestacije,nego označava i bitne koncepcijske promjene, premiještanje težišta, i promjenu ideologije s kojom, i u ime koje, dizajneri nastupaju, te predstavlja jedan od simboličkih početnih trenutaka druge faze tog razdoblja, koja traje od 1965. do 1975, godine. Dok je za prve izložbe Triennala uzor bio Milanski triennale, ali i izložbe poput MOMA-ine serije. Good Design (1944.-1956.) i Die Gute Form. (od 1949., organizacija švicarski Werkbund, inicijator Max Bil) sredinom‘60-ih ti se napredni međunarodni modernistički uzori zamjenjuju revijalnim modelom lokalnih salonskih izložbi.

Zagrebački salon slične koncepcije održavao se do 1975, da bi se potom i razdvojio u godišnje tematske izložbe arhitekture, likovnih umjetnosti, primijenjene umjetnosti i dizajna, koje se održavaju i danas pod neopravdanom i pretencioznom egidom“najvažnije likovne manifestacije u Hrvatskoj”. Od “povezivanja” i ispreplitanja, ako već ne i “sinteze”, prelazi se na žanrovski odvojene izložbe; od šire društvenih na strogo strukovne interese prezentiranja i promoviranja rada članova i društvenog pozicioniranja pojedinih profesija.