Galerija SC

Iz teksta Dejana Kršića/Grafički dizajn i vizualne komunikacije, 1950. – 1975.

Kasnih 60-ih i u prvoj polovini 70-ih godina Galerija SC, pod kustoskim vodstvom Želimira Koščevića, postat će središtem dinamične umjetničke scene na kojoj će se profilirati nova generacija umjetnika i uz koju će se vezati veliki broj nositelja grafičkog dizajna u Hrvatskoj 70-ih i 80-ih godina. Aktivnosti SC-a, prvenstveno 70-ih godina, omogućile su da se u brzom nizu izmjenjuju radovi i dodiruju iskustva više generacija – od Picelja, “kućnih autora” Arsovskog i Bućana, do nove generacije profesionalnih dizajnera kao što su Pavlović, Tomičić, Ljubičić, Borčić i dr. Naravno, nije nužno riječ o direktnom prenošenju znanja, već prije o činjenici da je Studentski centar bio mjesto na kojem se moglo kreativno izraziti. Nužnost samoobrazovanja kroz svoju praksu bila je sve do osnutka Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 1989. realnost, a Studentski centar bio je jedna od institucija koja je autorima, zainteresiranima za istraživanje i usavršavanje, pružala upravo tu mogućnost.

Početkom 70-ih godina koristi je i generacija umjetnika, uglavnom obrazovana na Akademiji likovnih umjetnosti (Dalibor Martinis, Gorki Žuvela, Goran trbuljak, sanja iveković, jagoda Kaloper), koja bavljenje vizualnom umjetnošću, odnosno, “novom umjetničkom praksom” često kombinira s grafičkim dizajnom. Kao i u slučaju umjetnika starije generacije, dijelom i iz financijskih razloga, ali i zbog, kao što ističe Goran Trbuljak, razloga koje možemo nazvati strateškima. Za autorice i autore nove umjetničke prakse, bavljenje dizajnom značilo je distanciranje od klasičnoga poimanja umjetnosti – slikarstva i skulpture. Gotovo manifestni primjer odnosa nove umjetničke prakse i plakata kao medija oglašavanja predstavlja serija radova Gorana Trbuljaka, započeta izložbom Ne želim pokazati ništa novo i originalno, koja je održana u Galeriji SC 1971., gdje je jedini prikazani artefakt bio plakat s velikom fotografijom autorova lica, naslovom izložbe i podacima o njezinom trajanju i mjestu održavanja.

U Galeriji SC-a održane su i izložbe koje su se izravno bavile dizajnom (Bućan, Arsovski, Wim Crouwel / Total Design) ili su bile od implicitnoga značaja za grafičku i dizajnersku kulturu sredine. Tako je 1969. u okviru Tendencija 4 održana izložba Typoezia, te 1973. izložba Xerox (posvećen joj je i poseban broj magazina Spot), koja je promovirala tehnološke, estetske i konceptualne mogućnosti fotokopiranja. Početkom 1974. održana je i izložba Josepha Müllera Brockmanna, jednog od ključnih protagonista “švicarske škole” dizajna. Tom prilikom je u Novinama SC-a objavljen Brockmannov tekst, čije su osnovne teze56 više imale ulogu historijske retrospekcije, nego neki neposredan učinak na oblikovanje stavova nove generacije dizajnera. Njegov autorski pristup do tada je već bio neupitno prihvaćen na domaćoj dizajnerskoj sceni, a djelovanje Arsovskog i Bućana otvorilo je i neke druge mogućnosti.

Općenito, sadržajno i koncepcijski važnu ulogu za likovnu scenu odigrale su spomenute Novine Galerije SC-a, koje počinju izlaziti 1968. u nakladi od 500 do 600 primjeraka. Zamišljene kako bi nadomjestile klasični katalog izložbe, komplementarno popraćene (uglavnom Bućanovim) plakatima, ponudile su platformu za kontekstualizaciju, kritička propitivanja i afirmaciju novih umjetničkih praksi. Oblikovanjem Novina bavio se čitav niz umjetnika i dizajnera vezanih uz Galeriju SC, pa su se tako na tom zadatku okušali Goran trbuljak, Dalibor Martinis, Dubravko Budić, Željko Borčić i Boris ljubičić. Njihove realizacije, ovisno o partikularnim senzibilitetima, uglavnom osciliraju unutar tada aktualnih konvencionalnih parametara grafičkoga oblikovanja, ali treba istaknuti poseban doprinos davora tomičića, koji je krajem 60-ih i početkom 70-ih grafički uredio dvanaest brojeva Novina, naglašavajući magazinski odnos slike i teksta.