Dejan Dragosavac

Dejan Dragosavac Ruta svoj profesionalni život započinje 1994. u magazinu Arkzin. Tijekom narednih dvadeset godina radi na brojnim magazinima i časopisima u Hrvatskoj vezanima za njegovi prirodni radni, ali i svjetonazorski milje takozvane “nezavisne”, “izvaninstitucionalne” i “alternativne” kulture. (Niti jedan od tih pojmova nije dovoljno precizan, ali oni barem približno obilježavaju koordinate onog segmenta kulturnog pejzaža u Hrvatskoj na kojem Ruta djeluje.) Većina tih projekata dio je lokalne “tradicije” u kojoj su časopisi i magazini za kulturu proizvod entuzijazma i posvećenog rada urednika, suradnika, pa i dizajnera, no često su kratkog trajanja, niskog ili diskontinuiranog ritma izlaženja, razmjerno malih budžeta i “neprofesionalnih” radnih uvjeta, što sve, dakako, ima utjecaja i na metode rada, pa i na dizajn. Ti projekti su uglavnom subvencionirani i tek u manjoj mjeri ovise o tržištu, što im otvara prostor i za uredničke i za dizajnerske eksperimente. U vrijeme kada Ruta započinje svoj rad još ne postoji nikakav sustavni pregled hrvatskog grafičkog dizajna (pa niti magazina i časopisa), no više izdavačkih projekata (Pop-Express, Teka, Prolog, Novine Galerije SC, Polet…) ostavilo je znatnog traga na evoluciju izdavaštva, pa i dizajna u Hrvatskoj. Svijest o vrijednosti i ulozi tih projekata razvijat će se s vremenom, no časopise i magazine na kojima Ruta radi 1990-ih i kasnije treba promatrati i unutar konteksta te lokalne tradicije.

Dejan Dragosavac Ruta od 2003. godine za skupinu raznih kulturnih inicijativa okupljenih oko Multimedijalnog instituta mama radi serijuplakata, koja je do 2009. Dosegla brojku od okopedesetak radova. Rutaplakatu pristupa kaoupgradeu magazinskogiskustva pa ih artikulirau duhu “zidnih novina” izamišljeni su da bi se či-tali i objasnili o kakvom se događaju radi. U vizualnom smislu, plakati za mamu su kompozit dobro razrađene hijerarhije ti-pografskih elemenatai eksperimenata s referencama na najrazličitije izvore, od modernizmado narativnijih rješenja,preko op-arta ili odjeka, uvjetno rečeno,punk motiva. Ruta prati i rad Kontejnera – biroa suvremene umjetničke prakse od njego-vog osnutka 2002. godine. Ruta je većna samom početku rada Kontejnera po-stavio razrađen i standardiziran grafčki sustav koji je unaprijed računao s timeda na sebe može prihvatiti više paralel-nih programa Kontejnera. Svaki projekt Kontejnera je prezentiran na B2 ormatučija jedna strana funkcionira kao plakat-vizual, a druga, slično kao i u plakatimaza mamu, donosi sadržaj o događanju.Puni format se presavija u deplijan čijim sakupljanjem i slaganjem u fascikl nastaje katalog-dokumentacija rada Kontejnera. Uz kontinuiranu seriju pojedinačnih do-gađanja, Kontejner organizira i tri festi-vala Touch Me, Device Art i Ekstravagantna tijela.

Ruta kod festivala nastojiuspostaviti interpretativni odnos prematemi pa se vizualni identitet festivala Ekstravagantna tijela iz 2007. bazira naseriji otografja jednog od organizatora festivala u prirodnoj veličini i u pozama koje pokazuju specifčne prednosti malog rasta. Kod svih radova za mamu i Kontejner, Ruta unaprijed računa s činjenicomda je vizualni materijal s kojim raspolaže često nedostatne tehničke kvalitete i zbog toga se oslanja na stilizaciju fotografja ugrafzme, korištenje spot-boja ili pak načisto apstraktni pristup