ZGRAF

Iz teksta Dejana Kršića/Grafički dizajn i vizualne komunikacije, 1950. – 1975

Simbolički trenutak drugoga velikog loma sredinom 70-ih godina predstavlja uspostavljanje Međunarodne izložbe grafičkoga dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 1975. godine. Iako su stariji autori, poput Alfreda Pala, Ivana Picelja i Mihajla Arsovskog inicijatori i nositelji organizacije Zgrafa, on služi kao poligon afirmacije nove generacije autora, dizajnera kao art directora (poput Borisa Ljubičića, Stipe Brčića, Željka Borčića, Davora Tomičića, Mirka Ilića), koji pokušavaju izaći iz sfere rada, isključivo za naručitelje iz sfere visoke kulture (izložbe, muzeji i galerije, kazalište, izdavaštvo), okrećući se i drugim područjima, kao što su sport (MIS, Univerzijada), popularna kultura i masovni mediji (omotnice ploča,60 vizualni identiteti festivala), vizualni identiteti poduzeća (YASSA), ambalaža (Labud), oglašavanje (Varteks, Ledo).

Boris Ljubičić svoje djelovanje na grafičko-dizajnerskoj sceni vidi kao “oponiranje likovnosti na liniji Picelj – Arsovski – Bućan” i, prema često spominjanoj anegdoti, odlučuje da svoje plakate neće tiskati u nakladi manjoj od 1000 komada, što je gotovo automatski značilo i prelazak na ofset tisak. Dok u kompleksno i ambiciozno zamišljenom projektu pod firmom Tima za vizualne komunikacije CIO-a realizira vizualni identitet MIS-a, prvi projekt u Hrvatskoj za koji je realizirana knjiga vizualnih standarda, u MUO je 1977. u sklopu Zagrebačkog salona održana retrospektivna izložba Milana Vulpea i tiskan katalog Milan Vulpe: Retrospektiva 1945.–1977., do danas jedini ozbiljniji pregled njegovoga rada. Tom muzealizacijom Vulpe i njegov autorski pristup i simbolički odlaze u povijest.