Polet

Izdavač Pitanja, Centar za društvene djelatnosti ssoh [cdd], u jesen 1976. pokre- će Polet − tjedne novine Saveza socijalističke omladine Hrvatske. Kad se počelo planirati pokretanje novog omladinskog lista, nekome je palo na pamet da bi se moglo osloniti na tradiciju lista koji je izlazio 60-ih godina. 01 Idejno rješenje grafičkog izgleda novog lista napravio je Zoran Pavlović, tada zaposlen u Studiju grafičkog dizajna cdd-a. Već od trećeg broja on posao grafičkog urednika prepušta svom ‘učeniku’ Ivanu Dorogiju.

Urednik fotografije bio je Danilo Dučak, ali kako se Polet u to doba tiska ‘u olovu’, tehnikom visokog tiska, upotreba fotografije bila je dosta ograničena, pa u koncepciji lista od početka ilustracija i strip zauzimaju visoko mjesto. Redakcija od Ilića naručuje ilustracije, ali pruža mogućnost objavljivanja stripova, te je on od 7. broja i formalno potpisan kao urednik stripa i ilustracije. Tu priliku on koristi da angažira svoje kolege i prijatelje, uglavnom iz Škole za primijenjenu umjetnost, što će ubrzo rezultirati pojavom grupe Novi kvadrat. “U Pitanjima sam vidio da se šuška o Poletu. Proveo sam sate i sate s ljudima koji su radili koncepciju novine. Ja sam gurao strip. Naravno, i Pero Kvesić je bio za strip iako vjerojatno ne onakav kakav sam ja nudio; ali što je, tu je. Čim se ukazala šansa za objavljivanje, pozvao sam Kordeja, Zimonića, Skozreta i druge. Ljudima u redakciji naši su se stripovi svidjeli i dobivali smo sve više prostora.” 02 U prvim brojevima strip rijetko zauzima čitavu stranicu, nego je uklopljen u tekst i varira od formata jednog kaiša do tabli različitih veličina. Već u dvobroju 10-11 objavljena su tri stripa preko čitave stranice i pet ukomponiranih u tekst.

Nova pozicija omogućuje Iliću da bavljenje stripom pretvori u projekt: “Kod nas kad se kaže urednik ilustracije i stripa, to je značilo da sve sam crtaš, da uređuješ sam sebe! Znao sam već tada da jedna osoba tu ništa ne može promijeniti, da je potreban grupni nastup. Kod nas se, naime, samo grupne stvari bilježe. Nitko ne zna tko je crni val, ali svi znaju što je crni val. Ili zenitizam! Pamte se te grupne pojave i bilo mi je jasno da je vrijeme za nešto takvo. Doveo sam ljude s kojima sam se družio i za koje sam znao da vrijede.” 03 “Studentski list je imao neku razmjenu s beogradskim Studentom i ja sam s Holijem išao u Beograd par puta. Tada je Ljubomir Kljakić bio neka guba u omladinskoj organizaciji, a volio je strip i pisao o njemu. Znajući da je strip u Jugoslaviji teorijski potpuno šupalj, da legitimiramo strip u Poletu, išao sam raditi s njim intervju o važ- nosti stripa. Onda me on upoznao s par ljudi u Beogradu, dizajne- rima Nenadom Čonkićem, Nikolom Kostandinovićem, Brankom Gavrićem i još nekom ekipom, tako da sam u ljeto 1977. napravio izložbu Kordejevih i mojih stripova u Domu omladine u Beogradu. Od Nikole sam učio tipografiju. On me je učio onome što me škola nije naučila. On je eksperimentirao u Vidicima, to su bile neke čudne boje, tipografije. On je u Shakti koji je prvi put objavljen u Vidicima i Jedan-dva naređujem ja, složio tekst, da ne bude rukom pisan! Kod Nikole sam našao i prvu knjigu Miltona Glasera! On mi je objašnjavao kako je to važno. Znao sam neke njegove radove, ali nisam vidio sve, nisam vidio knjigu. Ono što je mene oduševilo kod Miltona bilo je da crtaš, ali crtaš malo ovako malo onako. S druge strane, ja tada nisam znao, nisam čuo za razne druge dizajnere; naše obrazovanje je tu bilo dosta siromašno. Mi nismo znali kaj se desilo prije dvadeset godina u ovoj zemlji, a kamoli dalje. Uvijek imaš tih par usual suspects i to je to.”

Strip je tada u Poletu bio prvi proizvod koji je počeo privlačiti publiku − prvo omladinsku, za zatim i širu. Čvrstu jezgru činilo je pet-šest stalnih autora, a uvijek je bilo i drugih. ili: “Ono što je Polet napravio i što je nevjerojatno, jest da je očistio prostor klincima. Poletova jedina uloga je bila: evo, tu se možete igrati. I svi koji su se uspjeli dovući, oštećeni, najednom su počeli postojati. Svako je došao s nekom svojom potrebom da pokaže što zna. Postojala su ta tri-četiri centra oko kojih se rulja okupila: ckd je bio više teatar i ta ekipa, cdd je bilo izdavaštvo i to su pri- je svega bila Pitanja. Ja sam tamo delao, Joško Marušić, sva ta rulja je tu nešto pisala, a onda se pojavio Pero Kvesić koji je ustvari napravio Polet. On dolazi iz Amerike, bio je na Fulbrightu ili tako nešto, ima informacije, pod utjecajem je underground stripa. Free sex, jeans kultura, muzika, ovo, ono, njemu je sve to bilo vrlo logično. Mi smo imali dosta utjecaja iz Evrope, ali Amerika se malo teže probijala. Čak su i naši vesterni bili talijanski! Iako su oni tvrdili drukčije, meni se uvijek činilo da oni sami nisu znali što staviti u te novine − dajmo to nekim klincima, pa nek pune. Međutim, kad se to počelo događati, rulja je počela kucati na vrata, to je postalo mjesto koje je rulju počelo privlačiti. Mi u redakciji jesmo bili škvadra, ali po grupicama: ilustratori su došli kao grupa …”

 

 

Iznenada se proizvodilo čak i više stripa nego što se moglo objavljivati, pa je Ilić razvijao svoj menadžerski dar, popularizirao strip i gurao ga u druge medije. Tako je i sam naziv Novi kvadrat nastao na nekoj tribini u Lapidariju koja je tre- bala promovirati novi pristup stripu i novu generaciju autora. Netko je postavio pitanje: “Da li ste vi sada novi krug?” na što je Ilić odgovorio: “Ne, nismo novi krug, nego smo kvadrat − Novi kvadrat”. U početku je to bila samo dosjetka, ali kad se počelo razmišljati o for- maliziranju grupe i imenu, to se pojavilo samo od sebe. “Trebalo nam je nekakvo ime koje će štititi kvalitetu i biti dovoljno pamtivo.” Tako su u Poletu br. 32/33 iz rujna 1977. objavljena prva dva stripa potpisana s Novi kvadrat − Ilićev Dobitnik i Kordejev strip bez naslova prema Ilićevom scenariju. Od 03. do 19.02.1978, u Galeriji Koprivnica osam auto- ra Novog kvadrata prvi put zajedno izlaže, a u rujnu je održana izložba u Rijeci, uz koju je objavljen i katalog s predgovorom Slavenke Drakulić-Ilić. ili: “Mi smo bili obožavani kod klinaca, ali smo bili nepoznati kod intelektualaca. Njima je jednadžba gla- sila: strip = ništa. I onda se u kratkom roku dogodilo nekoliko stvari. Veselko Tenžera je u Vjesniku napisao kratki tekst o Novom kvadratu, u kojem objašnjava kako su intelektualci malo glupavi jer ne vide što im se događa pred nosom, da se za 20 godina nitko neće sjetiti svih tih slika, ulja koja se proizvode naveliko, ali će se svi sjetiti Novog kvadrata jer je riječ o autentičnoj stvari. Negdje u isto vrijeme, možda brkam redoslijed, u Zagrebu se pojavio i Bogdan Tirnanić. Najavio se i htio me inter- vjuirati, pa smo se trebali sresti u lobiju hotela u kome je odsjeo. Ja uđem, vidim Tirnanić čeka [znao sam ga sa televizije], idem k njemu, a on gleda kroz mene.

Priđem mu i velim: ‘Ja sam Mirko Ilić’, on začuđen, podozriv, pita me: ‘Kol’ko ti godina imaš?’ Imao sam nekih 20 − ja mu kažem, a on će: ‘A u pičku materinu!’ Valjda je, jadan, mislio da bih morao biti ozbiljniji. Poslije smo se zezali da je tada shvatio koliko je star. On je napisao taj tekst u nin-u, na dvije stranice, pod naslovom U majstorovoj sjeni. Majstor je, naravno, bio Andrija Maurović. I, za- pravo, ta dva teksta, Tenžerin i Tirnanićev, skrenuli su pažnju intelektualaca na strip. K’o vele, ako oni to hvale, onda…”  “U međuvremenu je u Galeriji sc-a napravljena izložba science fi ctiona. Netko se onda sjetio i stripa − prije svega se mislilo na inozemni strip − no i mi smo tu dobili mjesta. Slična izložba održana je i u Beogradu. Počeli smo sve više izlagati.”  “I, tako smo mi iz alternativnih studentskih i omladinskih novina direktno ušli u galerije. Umjesto da nas, kao u svakoj zemlji, unovče, stave u Politiku, Vjesnik… oni nas prebacuju u galerije. Imali smo više izložbi nego objavljenih stripova jer nas je intelektualna elita jedino tako mogla čitati!!! Samo ako visimo na zidovima galerija.”  Zanimljivo je da, osim pružanja mogućnosti za rad i objavljivanje, sam Polet u to doba nije previše radio na popularizaciji svojih autora. Zlatno doba poletovske samoreklame doći će nešto kasnije. Tako je o samostalnoj izložbi Mirka Ilića u Poletu br. 44, [09.12.1977] objavljen samo mali oglas, a tekst Svena Semenčića o koncertima održanim za vrijeme trajanja izložbe pojavio se tri mjeseca nakon zatvaranja.

U 65. broju Poleta uz strip Nedjeljno popodne [u kojem likovi izgledaju kao Dag Strpić, Božo Kovačević, Marjan Jurleka, Rene Bakalović] objavljen je i tekst Nije krug nego kvadrat, koji uz niz citata iz tekstova o Novom kvadratu donosi i kratak razgovor s Ilićem. Autor, potpisan inicijalima R.B, kaže “U zadnje vri- jeme smo i mi u Poletu spoznali da imamo suradnike o kojima se tako mnogo i kontraverzno razglaba… smatramo da je krajnje vrijeme da malo podrobnije predstavimo uvažene kolege. Uostalom, olakšavajuću okolnost nalazimo u izreci Nitko nije prorok u svojoj kući.” Očito, jer već dva broja kasnije Ilić objavljuje Okomito i vodoravno, svoj posljednji strip u Poletu.