Quorum

U listopadu 1984. godine pojavilo se dvanaest knjiga prvog kola edicije »Quorum«: sedam knjiga poezije, četiri proze i jedna knjiga drama. Izdavač je bio Centar za društvene djelatnosti Saveza socijalističke omladine Hrvatske, a suizdavač Studentski centar Sveučilišta u Zagrebu. Glavni urednik edicije bio je Pero Kvesić. Profesor Tatarin istaknuo je da je u slučaju časopisa »Quorum« izmijenjen prirodni redoslijed: umjesto da je časopis bio platforma za pokretanje edicije, edicija je dala inicijalni auftakt časopisu, pa su prva četiri »eksperimentalna« broja izišla kao posebna izdanja edicije. Prof. dr. sc. Milovan Tatarin naglasio je i kako je o ideji pokretanja časopisa, kao i o njegovu prvom uredniku, teško govoriti jednoznačno. Ipak, zaključio je da je Branko Čegec od početka bio središnja književna inteligencija časopisa i »jedini kapetan Quorumova broda«.

U srpnju 1985. godine pojavila se reklamna cedulja koja je pozivala na pretplatu, a u kolovozu 1985. izišao je prvi broj časopisa. Nije bio standardno obrojčen, već je označen kao prvi nulti broj. Osim što se u uvodniku tumači da je »Quorum« namijenjen mladima, u njemu se naglašava i njegova zadaća: s jedne strane poticao je književnu proizvodnju, a s druge je bio prostor teorijske i kritičke raščlambe fenomena umjetnosti u najširem značenju te riječi. Profesor Tatarin upozorio je na ključnu riječ, »aktualno«, te je naglasio kako je »Quorum« posljednji hrvatski književni časopis koji je bio najbistrije zrcalo jednog doba i interesa jednog naraštaja. 1985. godine izišla su tri nulta broja, a 1986. izlazi četvrti i prvi redovni broj. Završetkom eksperimentalne faze »Quorum« je ušao u redovitu fazu izlaženja. Pojavljivalo se šest do osam brojeva godišnje: kadšto su to bili jednobroji, kadšto dvobroji. Od 1985. do 1989. godine tiskano je 29 brojeva, odnosno 23 sveska.

Kako bi predočio izgled časopisa, profesor Tatarin odlučio je pobliže prikazati njegovu koncepciju. Temeljna struktura postavljena je već u prvom nultom broju: činili su ga teorijski tekstovi, književna »proizvodnja«, »transmedijski tekstovi« i kritički tekstovi. Kako je časopis rastao, tako su se i rubrike umnožavale. Profesor Tatarin usmjerio se na odabrane rubrike: Razgovore, Teorijske pristupe i Pitanjâ poetikâ.

Uz razgovore s inozemnim piscima i teoretičarima, »Quorum« je obilovao razgovorima s hrvatskim, srpskim i slovenskim pjesnicima, prozaicima, teoretičarima književnosti i kritičarima. Od hrvatskih pisaca razgovaralo se sa Zvonkom Makovićem, Goranom Tribusonom, Dubravkom Ugrešić, Pavlom Pavličićem, Ivanom Rogićem Nehajevim, Dragom Kekanovićem, Zvonkom Kovačem, Delimirom Rešickim i mnogim drugima. Među teoretičarima bili su Vladimir Biti i Mirna Velčić, a od kritičara intervju je zaslužio Velimir Visković. Profesor Tatarin istaknuo je da se iz popisa pisaca vidi poštovanje prema tada već etabliranim piscima, neovisno o njihovim šarolikim poetikama. Prema njegovim riječima, »Quorum« nije bio narcisoidni naraštajni časopis, već časopis koji je predstavljao aktualnu književnost.

Na stranicama »Quoruma« nalazile su mjesta teme koje u tom trenutku nisu bile popularne, ali su postale zanimljive poslije. Profesor Tatarin ustvrdio je da su urednici znali pronaći teme interdisciplinarnoga sadržaja – na taj je način »Quorum« obavljao zadaću koju dobar časopis treba obavljati. Neke od takvih tema jesu problemi autobiografije kao žanra, trivijalna književnost (kriminalistički roman), problemi fikcije, književna antropologija, a brojni su radovi govorili o problemima intermedijalnosti – odnosu književnosti i drugih diskurzivnih i nediskurzivnih praksi – filma, stripa, glazbe, grafita, plakata itd.

Profesor Tatarin osvrnuo se i na rubriku Pitanjâ poetikâ. Pojavila se prvi put u broju 6-7/1987 kao prostor objavljivanja radova kojima je tema bila aktualna poezija i proza, a rjeđe tekstovi koji su se bavili nekim načelnim problemima, primjerice književnom kritikom. Profesor je istaknuo kako su od kvorumaša jedino Rem i Rešicki u časopisu dobili svoj blok. Branko Čegec, pak, u »Quorumu« je dobio samo jedan osvrt – tekst Krešimira Bagića »Jesmo li naučili govoriti: uz pjesništvo Branka Čegeca« (6/1988).

Na kraju predavanja profesor Tatarin upoznao je polaznike sa svojim doživljajem i iskustvima u časopisu »Quorum«. U »Quorumu« je sudjelovao dvojako: kao aktivni čitatelj i suradnik.U to je doba imao dvadeset godina i završio je prvu godinu studija književnosti. Svaki je broj časopisa očekivao s nestrpljenjem, potom ga je danima čitao, priželjkujući da i sam u njemu nešto objavi.To se prvi put i dogodilo u broju 6 za 1986, za koji je napisao prikaz knjige »Made in USA« Gorana Tribusona, pod naslovom »Zlato Julijane Klis«. Prema riječima profesora Tatarina, »Quorum« je činio da imate osjećaj da se u književnosti nešto događa, a vi se nalazite u središtu. Taj je časopis podržavao misao da je književnost ozbiljan posao, da trud uložen u čitanje i pisanje nije uzaludan, da se time čini nešto korisno.