WHW

Na sceni vizualnih umjetnosti početkom 2000-ih pojavljuju se nezavisne kustoske prakse Što, kako i za koga (What, How and for Whom) whw (2000.) i Kontejner | biro suvremene umjetničke prakse (2002.). 2001. Pokrenut je i Community Art i Community Art and Theory School čiji se program temelji na integraciji nezavisnog umjetničkog, kustoskog, pu- blicističkog rada. Nezavisna scena izvedbenih umjetnosti održava svoj kontinuitet i dalje se razvija. cdu-u se pridružuje i ‘sestrinska organizaci- ja’ BADco. 2003. pokrenut je Zagreb — Kulturni kapital Evrope 3 000 kao suradnička platforma 8 nevladinih organizacija iz područja kulture.

Dejan Kršić i Dejan Dragosavac Ruta nakon iskustva Arkzina nastavljaju svoj rad u najvećoj mjeri posvećeni angažiranim i nezavisnim projek- tima, a njihov stav najbolji je primjer intelektualne i profesionalne integriranosti u kulturni milje gdje se briše konvencionalni odnos naručitelja i dizajnera. To naročito vrijedi za Kršića koji istovremeno obnaša ulogu pokretača projekta, urednika, kritičara-teoretičara i dizajnera što ga svrstava u jedinstveni tip ‘kritičkog dizajnera-autora’ koji nije posrednik, nego i proizvođač sadržaja. No, malo je protagoni- sta tih kretanja koji su, poput Kršića, dovoljno teorijski kapacitirani, društveno osviješteni, dizajnerski pismeni i posvećeni zadatku da bi se opravdala ta nastojanja za afirmacijom dizajnera kao totalnog intelektualca.

Prvi projekt kustoskog kolektiva whw 2000. je velika skupna izložba povodom 152. godišnjice Komunističkog manifesta na kojem su kustosi- ce okupile brojne domaće i internacionalne autore raznih generacija. Kustosice već prilikom tog prvog projekta nastupaju s tezama da je potrebno usvojiti i problematizirati kontinuitet progresivnog umjet- ničkog djelovanja koje je u jasnoj vezi prema društvenoj stvarnosti. Uslijedio je projekt Broadcasting 2001. – 02. posvećen Nikoli Tesli s opsežnim programom koji je, uz izložbu s mozaičkom strukturom ‘različitih slikovnih, vizualnih i auditivnih ‘fragmenata’ koji stupaju u interakciji s objektima okruženja’, uključivao i predavanja i druga događanja u mami, kset-u i Tehničkom muzeju. Projekt nastaje u su- radnji whw-a, Arkzina (koji tada funkcionira kao izdavačka kuća), Multimedijalnog instituta i Tehničkog muzeja. U svojim daljnjim lokalnim i međunarodnim aktivnostima whw radi s nadolazećim autorima, umjetnicima koji su se profilirali i afirmirali na konceptualnoj sceni 1970-ih (naročito blisku suradnju ostvaruju s Mladenom Stilinovićem), kao što posežu i za nasljeđem modernističke umjetnosti (Vojin Bakić). Također, djelovanje whw-a se i internacionalizira, kako kroz sudjelo- vanje kustosica na projektima u inozemstvu, tako i kroz dovođenje brojnih stranih umjetnika, kritičara i teoretičara u Hrvatsku.

Dejan Kršić je član ‘iz drugog plana’ kustoskog kolektiva whw-a i dizajnira sve projekte koje taj kolektiv potpisuje. whw preuzima program- sko vođenje Galerije Nova koja je u vlasništvu gradske izdavačke kuće agm. whw izdaje i Novine Galerije Nova koje u ideji zamjene kataloga izložbe baštine tradiciju Novine Galerije sc, a Kršić ponovno ima prili- ku biti u trostrukoj ulozi urednika, tekstopisca i dizajnera. Kršić svoj rukopis zacrtan još u osamdesetima razvija kombinirajući reference na estetiku pop glazbe, npr. rad Emila Schulta za vizualni identitet njemačke grupe Kraftwerk ili radove Petera Saveillea. Također, Kršić rado koristi vizualni jezik i kompozicije izvedene iz ruskog konstrukti- vizma, pri čemu Kršić ne skriva svoje tragove i nastoji naći poveznice između sadržaja i grafičkih rješenja pa tako primjerice objašnjava rad za izložbu Kollektive Kreativität u Kasselu: ‘Grafičko rješenje crpi iz ne- koliko izvora: Isotype Otta Neuratha i Gerda Arntza, konstruktivizam El Lissitzkog provučen kroz prizmu omotnice Die Mensch Machine albuma Kraftwerka (…) Irwin (…) Maljevič’.59 Svaki broj Novine Galerije Nova Krišić dizajnira kao zasebni projekt pri čemu se nadovezuje. na materijal s kojim se aktualno bavi — od reference na bilježnice Dimitrija Bašičevića Mangelosa do referiranja na rješenja dijakritičkih znakova koje preuzima od Mihajla Arsovskog.