Studij Dizajna na Arhitektonskom fakultetu

Prijelaz iz osamdesetih u devedesete u Hrvatskoj donosi bitne promjene koje će utjecati na dizajn. Nakon dugogodišnjih priprema, 1989. pokrenuta  je nastava na interakultetskom Studiju dizajna pri Arhitektonskom akultetu Sve-učilišta u Zagrebu čime je stvoren okvirza cjelovitu edukaciju dizajnera.

Arkzin

U rujnu 1991. pojavljuje se Arkzin kao fanzin Antiratne kampanje Hrvatske koja povezuje niz nevladinih i neprofitnih grupa i udruga okupljenih oko različitih inicijativa za promicanje vri- jednosti civilnog društva.26 Arkzin 1993. prerasta u magazin s mjesečnim ritmom, a od 1994. izlazi kao dvotjednik novinskog formata. Od 1997. Arkzin ponovno postaje mjesečnik s magazinskom opremom.

Libra Libre

Libra Libera — časopis za književnost i ostalo započinje s radom 1995. kao studentski časopis da bi ga od broja 6 iz 1998. počela izdavati Autonomna tvornica kulture, a sve brojeve od 2000. dizajnira Dejan Dragosavac Ruta. Časopis je usmjeren prema teorijsko-književnim temama, a Dragosavac i u taj žanr uvodi slobodniju likovnu formu na tragu hibridnog žanra boogazinea.

Up and Underground

Up&Underground započinje izlaziti kao sadržajno ležerno glasilo-fan- zin kultnog zagrebačkog noćnog kluba Gjuro 2 te uz veliki angažman izdavača Nikole Miše Devčića prolazi kroz nekoliko konceptualnih i ddizajnerskih transformacija. Između ostalih, časopis dizajniraju Bruketa & Žinić (br. 4), Damir Bralić (br. 7 / 8 – 11 / 12) i Dejan Drago- savac Ruta (br. 13 / 14 i 15 / 16).

 

 

Frakcija

Frakcija počinje izlaziti 1996., brojevi su tematski precizno određeni, a urednici se izmjenjuju od broja do broja. Dizajn prvo radi Igor Masnjak40 (do broja 19, osim broja 16), zatim cavarpayer (brojevi 16, 19, 20 / 21, 22 / 23) te Laboratorium (od broja 24 nadalje). Mladi Igor Masnjak, sa iskustvom rada u kvalitetnom studiju Borisa Maleševića, dizajnira Frakciju u duhu tada aktualnih tendencija, i ne izaziva kon- vencije magazinskog žanra. Ciljana zavodljivost samog magazina kao artefakta trebala ga je približiti ne samo ‘stručnim’ čitateljima nego i široj javnosti čime se nastojalo Frakcija je izgledala kao sofisticiran kazališni magazin internacional- nog standarda, a da je pri tome zastupala opozicijski ili ‘disidentski’ dio scene koji je bio u polemičkom odnosu spram dominantne kulturne proizvodnje i ustrajao u afirmaciji istraživačkih tendencija. U tom je smislu dotjerana grafička produkcija Frakcije bitno pomogla u etablira- nju magazina kao eksponiranog medijskog prostora na kulturnoj sceni. Tu istaknutu poziciju sama nezavisna scena izvedbenih umjetnosti u konstelaciji kulturnih politika u Hrvatskoj realno nije zauzimala, iako ga je u intelektualnom smislu zasluživala. Dizajn je uspješno poslužio i kao propagandno sredstvo kojim se komuniciralo nastojanje nezavisne scene da se nametne kao nositelj kulturne aktualnosti.

Numen

Modernistički principi sistemskog dizajna i svođenje vizualnog jezika na mi-nimum orme svoju hype inkarnaciju ne-očekivano su doživjeli kroz rane radoveNumena za događanja plesne elektron-ske glazbe: Stereo studio, Fast Forward, Kontrapunkt  s kraja devedesetih i početka dvijetisućitih.

Nomad

Nomad, posvećen pop glazbi izrasta iz podliska Vijenca Homo Volans44 koji dizajniraju Greiner i Kropilak. Isti autori dizajniraju i Nomad koji zatim preuzima Dejan Dragosavac Ruta. Ruta za potrebe maga- zina oblikuje i pismo Nomad. Nakon Masnjakovog pisma za Frakciju, Dragosavčev jednostavan Nomad izveden u tri reza i eksperimenti Damira Gamulina Gambe s početka 2000. pionirski su pokušaji u obli- kovanju pisama koje u Hrvatskoj ima ograničenu i još slabo istraženu tradiciju.

WHW

Na sceni vizualnih umjetnosti početkom 2000-ih pojavljuju se nezavisne kustoske prakse Što, kako i za koga (What, How and for Whom) — whw (2000.) i Kontejner | biro suvremene umjetničke prakse (2002.). 2001. Pokrenut je i Community Art i Community Art and Theory School čiji se program temelji na integraciji nezavisnog umjetničkog, kustoskog, pu- blicističkog rada.

Studio Bilić_Müller

Dora Bilić i Tina Müller dizajnerski su dvojac koji djeluje u sklopu studija bilić_müller. Usmjerene su na projekte u kulturi s naglaskom na područje vizualnih komunikacija (grafički dizajn, fotografija, postavi izložbi, modni i umjetnički projekti, instalacije i sl.). Radovi su im nagrađivani i objavljivani u značajnijim stručnim publikacijama i selektiranim izložbama (Print magazin, Kak magazin, How magazin, Epica2005, Young Guns 5 / Art Directors Club – New York, I.D.2008 Annual Design Review, Red Dot Award, ICOGRADA Exellence Award, itd.)..

Igor Hofbauer

Igor Hofbauer (r. 1974.), diplomirani slikar iz Zagreba, aktivan je u svijetu stripa, a najintenzivnije surađuje s klubom Močvara.

Nedjeljko Špoljar

Nedjeljko Špoljar je renomirani i višestruko nagrađivani dizajner vizualnih komunikacija, u struci prisutan od ranih 90-ih, kada se obrazuje i usavršava u okvirima nezavisne kulturne scene.

Željko Serdarević

u svijet dizajna ulaziosamdesetih godina kada ga isprepliće svizualnom umjetnošću i glazbom. Tada je sDarkom Fritzom pokrenuo umjetničkui dizajnersku grupu Studio imitacija života,a tandemski rad mu je svojstven idanas kada ga prakticira s DraganomMileusnićem. Krajem osamdesetih jezapočeo suradnju sa slovenskim redateljemTomažem Pandurom, koja se, kada mu sepridružio Mileusnić, prelila preko grafčkogdizajna i na samu kazališnu pozornicu.Zajedno s Mileusnićem pokrenuo jeizdavačku kuću Postscriptum, a LeksikonYU mitologije prva je knjiga koju su zajednički objavili.

Hrvoje Živčić i Dario Dević

Hrvoje Živčić i Dario Dević su  već su niz godina jedna od centralnih imena na suvremenoj sceni grafičkog dizajna u Hrvatskoj s portfoliom koji zaslužuje i ozbiljniju retrospektivu od ove, dobrano formirane mlađe generacije.

Dejan Dragosavac

Dejan Dragosavac Ruta svoj profesionalni život započinje 1994. u magazinu Arkzin. Tijekom narednih dvadeset godina radi na brojnim magazinima i časopisima u Hrvatskoj vezanima za njegovi prirodni radni, ali i svjetonazorski milje takozvane “nezavisne”, “izvaninstitucionalne” i “alternativne” kulture.

Mario Aničić i Jele Dominis

Mario Aničić i Jele Dominis zariječku udrugu Drugo More od 2007. dodanas oblikuju niz plakata i drugog gra-fčkog materijala po estetici donekle bli-skih Rutinim plakatima za mamu. U tim dopadljivim radovima Aničić i Dominis rado koriste kolaže stiliziranih i grafčkiapstrahiranih otografja. Uz poslovičnu urednost i suspregnutost rukopisa Aničića i Dominis, radovi poput plakata Skupo-cjene drage Ili Enjoy July koji se bazirajuna kontroliranim i suptilnim koloristič-kim prijelazima i pretapanjima motiva,sugeriraju da se autori odlično snalaze iu slikovitijem oblikovnom slogu

Damir Gamulin Gamba

DamirGamulin Gamba svojrukopis razvija u rasponu od akture suvremene, “urbane” ner-voze te, s druge strane,algoritamskog ili tipo-graskog projektira-nja grafčkog sadržaja.

Nikola Đurek

Rođen je u Zaboku 1976. godine. Studirao je grafički dizajn i vizualne komu­nikacije u Italiji, a magistrao tipografiju na Kraljevskoj akademiji za umjetnost u Haagu, dok je doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu.